„Samo djeca znaju što traže.” ovo je citat iz meni osobno najdraže knjige „Mali princ“ koju sam pročitala nebrojeno puta i često ju listam.
Samtram da su sva djeca „Mali prinčevi“ u koje trebamo ulagati svoje vrijeme i trud.

Zovem se Ankica Matasović, magistra psihologije Studij psiholgije sam završila na Filozofskom fakultetu u Osijeku 2008. godine. Od tada kroz svoj rad pružam psihološku podršku djeci i roditeljima. U svom području rada se redovito usavršavam i napredujem. Specijalnost mi je dječija psihologija. Iskustvo rada s djecom stekla sam radom u osnovnoj školi kao stručni suradnik psiholog mentor, te kao vanjski suradnik dječijeg vrtića.
Bavim se proučavanjem i unprijeđivanjem procesa učenja, komunikacijskih procesa te pomažem u rješavanju različitih problema učenika. Pohađam dodatne edukacije, vijeća, kongrese, stručne skupove, predavanja, radionice.

Članica sam Hrvatske psihološke komore 15 godina. Uključena sam u rad HPK kroz rad u radnim skupinama, povjerenstvima i Nadzornom odboru. „Ono što krasi pustinju, reče mali princ, to je što se u njoj negdje skriva bunar…” smatram da svatko od nas u sebi ima nekakav izvor (bunar) do kojeg trebamo doći i istražiti ga.